Te večeri u zraku se osjetio ponos... S osmijehom na licu došli smo do osječkog Zelenog polja odakle je naša avantura krenula. Poslušali smo pozdrave naših domaćina, zapjevali pjesmu "Vukovaru, srećo dobar dan". Uslijedila je himna, a ponos i osjećaji koji su navirali sve su bacili u drugi plan, suze su ronile na očima brojnih hodočasnika jer nas je taj trenutak pogodio. Nakon toga, krenuli smo. Pred nama je bila cijela noć hodanja, ali o tome nitko nije mislio. Kolona se kretala, a pjesma ju je pratila, pjesma koja je cijelu kolonu činila jednom dušom i jednim tijelom... Osjetilo se hrvatsko zajedništvo, i mladi i stari, i muškarci i žene, svi su pjevali... u našim mislima bio je cilj... bio je Vukovar... htjeli smo ga vidjeti onakvog ponosnog, htjeli smo ga pozdraviti, zaželjeti mu dobar dan i to je bila naša zvijezda vodilja. Nakon pola puta noge su same hodale, a umor nas je polako obuzimao, ali morali smo uspjeti... i uspjeli smo! Tko god je krenuo, uspješno je stigao. Kada smo ugledali tablu "Vukovar" oduševljenje je zavladalo kolonom... mili grade, dobar ti dan... stigli smo te pozdraviti... kako si nam, kako nam stojiš? Naš put se odvijao na relaciji: Split - Đakovo - Osijek - Vukovar - Osijek - Zagreb - Split. U konačnici, prehodavši po 46km svatko od nas, možemo ustvrditi da je naša kolona prešla ukupno cca 40 000km, što je jednako tome da smo prešli cijeli Ekvator u čast Vukovaru - gradu heroju. Posjetili smo Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje, Ovčaru i Vodotoranj.

tekst napisao: Milan Buljan, IV razred III. gimnazije, učenik 6. odgojne skupine