Tema nasilja, pa tako i onog vršnjačkog je, nažalost, uvijek prisutna i aktualna. Stoga je potrebno što više raditi na osvješćivanju i edukaciji djece o bullying-u i sprečavanju nasilja među vršnjacima.

Simulirana situacija kulturalnog zlostavljanja - vrijeđanje na osnoviu religijske pripadnosti

Na tu temu u našem Domu postavljen je edukativni pano, a potom je uslijedila i radionica o oblicima vršnjačkog nasilja, koja je održana na 9. katu.

Dvadesetak učenica 9. A i 9. B odgojne skupine sudjelovalo je u prvoj radionici, uz vodstvo odg. Jelene Voroncov Eterović. Radionica je započela prikazivanjem filma o bullying-u, nekon čega su uslijedile vježbe - igranje uloga na temu različitih oblika vršnjačkog nasilja (fizičko nasilje, emocionalno nasilje, seksualno zlostavljanje, kulturalno nasilje, ekonomsko nasilje, socijalna izolacija). Učenice su potom izložile svoja mišljenja i stavove o tome kako se žrtve osjećaju u pojedinim ulogama, što zlostavljano dijete može poduzeti kako bi pokušalo riješiti svoj problem, te kako su se ponašali svjedoci (jesu li branili žrtvu ili su navijački podržavali nasilje).

Ova pedagoška radionica je doprinos senzibiliziranju mladih ljudi o tome kako je nedopustivo zlostavljati druge učenike, gurati, vrijeđati, ucjenjivati, omalovažavati ih, govoriti im pogrdne nadimke i ružne riječi, ogovarati ih i izmišljati tračeve, izbjegavati ih ili se ružno izražavati na račun njihovog izgleda, sposobnosti, porijekla ili vjerske pripadnosti.

Također, vršnjačka pomoć može se usmjeriti na način da se mlade ljude potiče da ne šute o nekom ponašanju učenika/učenica koje je nasilno,  ne smije se navijati i podržavati zlostavljače, ili se praviti da ih se to ne tiče. Naglašena je i potreba socijalne interakcije - uključivanja učenika koji su obično izostavljeni ili ignorirani od strane grupe vršnjaka. Reagiranje na nasilno ponašanje je neophodno, to nipošto nije tužakanje, već potreba da se pomogne djetetu koje trpi nasilje, suosjećajući s njim. Time istovremeno pomažemo i djetetu koje se ponaša nasilno jer mu tako pokazujemo da njegovo ponašanje nije prihvatljivo.

Koliko god mladi bili upoznati i svjesni problematike vršnjačkog nasilja, to je problem u kojem je djeci potrebna pomoć i zaštita nas odraslih - roditelja, nastavnika, psihologa, pedagoga, odgajatelja, ravnatelja...

Evo još i nekoliko pravila o komunikaciji (vrijedi za sve uzraste): 

Slušajmo osobu koja govori. Vodimo računa o tome kada se možemo uključiti u razgovor. Možemo izražavati svoj stav ili mišljenje (Ja mislim ... Ja osjećam ..., a ne On misli ..., Ona osjeća ...) Ne radimo ništa što bi moglo povrijediti nas ili druge. Ne smijemo izigrati nečije povjerenje (ono što se nekome povjeri, bilo pojedincu ili grupi) nije pristojno širiti okolo, a k tome može biti i vrlo štetno.